28-09-2016
Uzdignimo Budvu: Avalu nijesu kupili renomirani hotelijeri, već oni koji su samo na poklonu htjeli dobro da zarade
"Osim za hotel Miločer, o svim ostalim privatizovanim hotelima Budvanske Rivijere, moglo bi se dosta toga reći. Ipak, privatizacija hotela Avala, je zasijenila sve dotadašnje privatizacije.
Naime, danas se stiče utisak da njegova prodaja u januaru 2004. godine, nije samo primjer neregularne i namještene privatizacije, već primjer opšte galopirajuće pljačke vrijedne državne imovine koja je nakon toga uslijedila. Danas idu sporijim, ali naravno sigurnijim koracima, do hotela Mogren svega pola koraka. O urbanističkom haosu koji je kasnije nastupio i koji je doveo do betonizacije Budve, izlišno je govoriti.
Pod očiglednim motom lokalnih DPS funkcionera, da kad mogu oni koji iz Podgorice dodju samo da se plaknu, otimati i krasti našu imovinu, možemo i mi, jer je ovo naša đedovina, a ne njihova. Na građane i imovinu nije niko mislio ni tada, a ni sada, kad im je jedini cilj da sigurnom prevarom zadrže vlast i time sačuvaju svoje bogatstvo.
Podsjećanja radi, oko hotela Avala vodio se pravi rat, između državnih i lokalnih DPS čelnika, ne kako da je sačuvaju ili po većoj cijeni prodaju, već po tome ko će da je prije otme.
Odlučniji, brži i jači, su bili oni iz Podgorice. Poznato je da je kompanija zvučnog imena Beppler i Jacobson, sa jednom funtom na računu registrovana za drumski saobraćaj, elitni budvanski hotel preuzela kao drugorangirani učesnik na tenderu Savjeta za privatizaciju za samo 3,2 miliona eura i to nakon poništenog tendera, uprkos mnogo boljoj ponudi danske kompanije MERIENLIST-hoteli i kazina, od 7,5 miliona eura, za objekte i zemljište.
Ipak, poslije presude Višeg suda, tenderska komisija je predala hotel Beppleru, bez i jednog ispunjenog uslova iz tendera.
Očigledno, da sve navedeno nije uticalo na već negdje donesenu odluku, da Beppler za 273 eura/m2, postane vlasnik hotelskog kompleksa na atraktivnoj parceli, koji je raspolagao sa 240 soba različitih veličina, 29 apartmana i 64 vile, sa brojnim pratećim sadrzajima, površine 12.786 m2, koja zauzima najvredniji dio Budve. O vrijednosti krupnog i sitnog inventara da ne govorimo, već samo da napomenem da je tu bilo i srebrnog escajga.
Od ukupno 200 zapošljenih radnika iz 2004. godine, danas radi samo dvadesetak što jasno pokazuje odnos tadašnjih vlasnika. Naravno, kao po pravilu, izostala je briga za radnike od strane Budvanske Rivijere i države koji su ostavljeni na veliku nemilost, do danas.
Ovo je takođe pokazatelj da Avalu nijesu kupili renomirani hotelijeri, već oni koji su samo na poklonu htjeli dobro da zarade. Zločin koji je učinjen prilikom prodaje hotela Avala ne može da zastara, pa se nadam da će se jednog dana na osnovu iznesenog, zainteresovati Specijalno tužilaštvo i da će privatizacija hotela Avala ubrzo doći pod njegovom lupom.
Pozivamo ih da po službenoj dužnosti što prije otvore izviđaj i sprovedu sveobuhvatnu istragu", kazao je Radomir Glendža, nosilac liste grupe birača Uzdignimo Budvu na konferenciji na medije grupe birača Uzdignimo Budvu-Radomir Glendža.
Naime, danas se stiče utisak da njegova prodaja u januaru 2004. godine, nije samo primjer neregularne i namještene privatizacije, već primjer opšte galopirajuće pljačke vrijedne državne imovine koja je nakon toga uslijedila. Danas idu sporijim, ali naravno sigurnijim koracima, do hotela Mogren svega pola koraka. O urbanističkom haosu koji je kasnije nastupio i koji je doveo do betonizacije Budve, izlišno je govoriti.
Pod očiglednim motom lokalnih DPS funkcionera, da kad mogu oni koji iz Podgorice dodju samo da se plaknu, otimati i krasti našu imovinu, možemo i mi, jer je ovo naša đedovina, a ne njihova. Na građane i imovinu nije niko mislio ni tada, a ni sada, kad im je jedini cilj da sigurnom prevarom zadrže vlast i time sačuvaju svoje bogatstvo.
Podsjećanja radi, oko hotela Avala vodio se pravi rat, između državnih i lokalnih DPS čelnika, ne kako da je sačuvaju ili po većoj cijeni prodaju, već po tome ko će da je prije otme.
Odlučniji, brži i jači, su bili oni iz Podgorice. Poznato je da je kompanija zvučnog imena Beppler i Jacobson, sa jednom funtom na računu registrovana za drumski saobraćaj, elitni budvanski hotel preuzela kao drugorangirani učesnik na tenderu Savjeta za privatizaciju za samo 3,2 miliona eura i to nakon poništenog tendera, uprkos mnogo boljoj ponudi danske kompanije MERIENLIST-hoteli i kazina, od 7,5 miliona eura, za objekte i zemljište.
Ipak, poslije presude Višeg suda, tenderska komisija je predala hotel Beppleru, bez i jednog ispunjenog uslova iz tendera.
Očigledno, da sve navedeno nije uticalo na već negdje donesenu odluku, da Beppler za 273 eura/m2, postane vlasnik hotelskog kompleksa na atraktivnoj parceli, koji je raspolagao sa 240 soba različitih veličina, 29 apartmana i 64 vile, sa brojnim pratećim sadrzajima, površine 12.786 m2, koja zauzima najvredniji dio Budve. O vrijednosti krupnog i sitnog inventara da ne govorimo, već samo da napomenem da je tu bilo i srebrnog escajga.
Od ukupno 200 zapošljenih radnika iz 2004. godine, danas radi samo dvadesetak što jasno pokazuje odnos tadašnjih vlasnika. Naravno, kao po pravilu, izostala je briga za radnike od strane Budvanske Rivijere i države koji su ostavljeni na veliku nemilost, do danas.
Ovo je takođe pokazatelj da Avalu nijesu kupili renomirani hotelijeri, već oni koji su samo na poklonu htjeli dobro da zarade. Zločin koji je učinjen prilikom prodaje hotela Avala ne može da zastara, pa se nadam da će se jednog dana na osnovu iznesenog, zainteresovati Specijalno tužilaštvo i da će privatizacija hotela Avala ubrzo doći pod njegovom lupom.
Pozivamo ih da po službenoj dužnosti što prije otvore izviđaj i sprovedu sveobuhvatnu istragu", kazao je Radomir Glendža, nosilac liste grupe birača Uzdignimo Budvu na konferenciji na medije grupe birača Uzdignimo Budvu-Radomir Glendža.
Uslovi korištenja | Kontakt | Impressum
1999. - 2024. Minmedia doo Budva. Sva prava pridržana.
Prijatelji sajta: