ENG | MNE

 
Smještaj Rent-a-car Izleti

Traži smještaj


Budva Online preporučuje

  • Spa Resort Bečići

    Spa Resort Bečići

    Moderno opremljeni apartmani u Bečićima, sa pogledom na more

  • Villa Ljubanovic

    Villa Ljubanovic

    Nudimo vam smještaj u moderno opremljenim apartmanima i sobama sa predivnim pogledom na more na samo 100m od centra grada i plaže

Budva Online Smještaj


  • Iberostar Bellevue

    Bečići bb, Bečići

  • Olive Street Apartment

    Ulica Maslina, Budva

    Cijena od10€
  • Meva Apartment

    Ulica Mainski put 64, Budva

    Cijena od12€
  • Avala Resort & Villas

    Mediteranska 2, Budva

    Cijena od68€
  • Spa Resort Bečići

    Ive Lola Ri​​​​​​bara bb, Bečići

    Cijena od20€
  • Villa Montenegro

    Vukice Mitrović 2, Sveti Stefan

    Cijena od125€
  • More Budva

    Jadranski put, Budva

    Cijena od14€
  • Splendid Resort

    Bečići, Bečići

    Cijena od75€
  • Aleks

    Mainski put bb, Budva

  • Poseidon

    Plaza Jaz, Jaz

    Cijena od27€
  • Monte Casa

    Obala bb, Petrovac

    Cijena od45€
  • Ivanovic Apartments

    Primorski bataljon 7, Budva

    Cijena od20€
  • Mediteran Resort

    Bečići, Bečići

    Cijena od58€
  • Obala

    Bečićka plaža 25, Budva, Budva

    Cijena od25€
  • Mena Garni

    Velji Vinogradi, Budva

    Cijena od26€
  • Asanovic

    Vojvodjanska 17., Budva

Budva Online Smještaj


  • Od 14. do 16. juna prvi „Trebinje media fest“

    U Kulturnom centru Trebinje, u Bosni i Hercegovini, od 14. do 16. juna biće održan prvi međunarodni festival posvećen medijima pod nazivom „Trebinje media fest – mediji digitalo doba“

  • Gorska služba: Uspješna akcija, spašeni Holanđani na Durmitoru

    Spasilačka akcija Gorske službe spašavanja Crne Gore na Durmitoru, koja je pokrenuta ranije danas nakon dojave da su dvoje državljana Holandije ostali zaglavljeni ispod Malog Međeda, uspješno je završena, saopšteno je iz Gorske sluužbe Crne Gore.

  • Oprezno zbog mokrih i klizavih puteva

    U Crnoj Gori jutros se saobraća po mokrim i klizavim putevima, saopšteno je iz Auto moto saveza (AMSCG).

  • Gornja zona Petrovca bez vode do 12h

    Iz Vudovoda i kanalizacije Budva saopštili su da zbog kvara na vodovodnoj mreži u tzv. Gornjoj zoni, korisnici u Petrovcu u naseljima: Nerin, gornji dio Stupova i Mainići, neće imati vodu danas do 12h.

  • Jednostavna pasta sa tikvicama i limunom

    Brz, lagan i jednostavan obrok sa minimalnim brojem sastojaka.

  • Dan žalosti u Budvi

    Sa neizmjernim bolom i tugom, javnost je obaviještena da je, odlukom predsjednika Opštine Budva, 29. jul 2025. godine proglašen Danom žalosti, povodom nezapamćene porodične tragedije u kojoj su izgubljena dva života.

  • Dan žalosti u JU Muzeji i galerije Budve

    JU Muzeji i galerije Budve proglasile su 29. i 30. jul danima žalosti povodom nenadoknadivog i tragičnog gubitka sina i supruga naše drage koleginice, koji su prerano i tragično izgubili svoje živote. Ovaj bolni trenutak duboko je potresao sve naše zaposlene, saopšteno je iz ove ustanove.

  • Protivpožarne naredbe na snazi u Budvi

    Uslijed povećanog broja požara na teritoriji Crne Gore, podsjećamo na preventivne mjere Tima za zaštitu i spašavanje Opštine Budva i dvije ključne naredbe koje zabranjuju loženje vatre na otvorenom prostoru i nalažu niz mjera zaštite od požara koje su na snazi od 1. juna do 1. oktobra 2025.

  • Nove cijene goriva

    Ministarstvo energetike i rudarstva saopštilo je da će od ponoći eurodizel biti skuplji cent, lož ulje dva centa, dok će cijene benzina ostati nepromijenjene.

  • Umjereno do potpuno oblačno, do 30 stepeni

    Umjereno do potpuno oblačno, povremeno kiša, pljuskovi i grmljavina. U južnim predjelima uglavnom u prvom dijelu dana, a poslijepodne djelimično razvedravanje. Vjetar slab do umjeren, u ranim jutarnjim satima moguće prolazno jak, promjenljivog smjera, a krajem dana i tokom noći mjestimično umjeren do jak sjeverni. Jutarnja temperatura vazduha od 11 do 23, a najviša dnevna od 16 do 30 stepeni.

  • Tajna primorskih kuća slikarke Zorke Cerović

    Piše Jelica Roćenović.


Budva Online - Budva, Crna Gora

Foto: privanta arhiva Slikarka Zorka Cerović, prepoznata po svojim mediteranskim pejzažima ispunjenim tišinom, svjetlom i bojama sjećanja, godinama stvara u tišini beogradskog ateljea. Autorski tekst Jelice Roćenović donosi lični pogled na njen život, stvaralaštvo i umjetničku filozofiju. Može se satima posmatrati primorski pejzaž iz snova poznate naše slikarke Zorke Cerović, on pruža toliko vizuelno uživanje. Ljepotu njenih slika naš poznati istoričar umetnosti Sreto Bošnjak prepoznao je kao „lepotu lica mladosti otvorenog pogleda, a njene plave, zelene, žute i oker harmonije pomirenje čovjeka i svijeta". Zorka Cerović ( Cetinje, 1947) poslije završene Likovne akademije u Beogradu izlaže u prestižnim galerijama Njujorka, Pariza, Rima, Tel Aviva, Brisela, Kaira, Osla. Živi tiho u svom ateljeu pored Kalemegdana odakle se pruža najljepši pogled na Dunav i krovove Beograda. Kad sam se jednog julskog popodneva našla okružena njenim umjetničkim slikama, očarana uzviknuh: „Ako neko u ovoj poplavi „kreativne industrije" ne zna šta je dobro umjetničko djelo na kome se duh može odmoriti, neka pogleda slike Zorke Cerović“. Ona prelazi preko moje izjave i potvrđuje svjedočanstvo Danila Kiša da su ne samo na Cetinju, gde je rođena, već i u Podgorici gdje su joj se roditelji preselili, u gimnaziji, pored stroge discipline koju je nametao tadašnji sistem obrazovanja, predavali vrhunski profesori. Najčudnije što sam čula je da joj je majka sestra Milovana Đilasa. Cerovići su sa Durmitora, ali joj je deda bio oficir Kraljevine Jugoslavije, a majka odrasla u Vojvodini, u Beogradu se opoznala sa ocem, bili su u partizanima, tako da je igrom sudbine njena sestra Roksanda rođena u Beogradu, a ona na Cetinju, odakle su joj roditelji zatim prešli sa službom u Podgoricu. Opisujući posleratnu atmosferu u Crnoj Gori, Kiš zapaža, kažem, da u to vreme nije bilo nikakve zabave, kiše su padale i svi su bili upućeni na biblioteke. Zorka potvrđuje Kišovu misao i objašnjava tadašnji takmičarski duh među mladima: „Za te generacije obrazovanje je bilo stvar prestiža. Bilo je sramota da se neke knjige nisu pročitale, da se nešto ne zna. U Podgorici je posle rata bilo ljudi iz cijele Jugoslavije, mi smo se tukli i gađali iz praćke, a sad se priča o nekim đačkim pravima". Pitam slikarku da li se našla na udaru kad je Đilas sa vrha vlasti pao na dno? „Roditelji jesu", odgovara, „majka mi je penzionisana vrlo mlada, otac je izašao iz Partije, međutim, tamo je bilo mnogo ljudi koji su iz različitih razloga bili izloženi progonu, naročito po liniji Informbiroa, i nije se taj politički pritisak osjećao u tolikoj mjeri. Deca su pored svega toga slobodno odrastala. Bila su obilježena, ali su se družila sa svima. U kući smo znali da smo obilježeni". Pitam je kad joj se prvi put dogodilo da pomisli da će joj smisao života biti likovna umjetnost? „Cvetko Lainović je na moju odluku presudno uticao. Bio je već poznat slikar i fantastičan predavač. Crtala sam od malena ali nisam mislila da će mi to biti profesija. Njegova predavanja u podgoričkoj gimnaziji bila su za sve đake izlazak u nepoznati svet, koji nije bio naš, socijalistički, malo skučen, nije se moglo preko granice, a on nama predaje cijelu italijansku renesansu, Egipat, umjetnost Rima i stare Grčke. Znao je da nam približi ideju Ljepote. Po završetku škole Cvetko mi je pomogao da se pripremim za prijemni ispit na Likovnoj akademiji u Beogradu. Dođe kući i kaže: „Sjedi Zorka i crtaj"! Na prijemnom smo akt crtali tri dana, portret i mrtvu prirodu dva dana. Akademija je primala malo studenata, ispit je bio težak, polagalo se kod dobrih profesora, malo sam strahovala, tako da sam paralelno položila prijemni i na grupi za engleski jezik. Međutim, kad god sam crtala, osjećala sam privlačnost tog zanata koji podseća na kockanje. Gledam to isto i po Nikoli, pomisliš kad završiš sliku: „Evo, sad sam izgubio, dobiću sljedeći put". To je zaista jedna strast. „Umjetniku nije cilj da se dopadne mnoštvu ili stekne novac, već da izrazi najbolji dio svoje duše. Cvetko stiže u Beograd, udala sam se za njega poslije prve godine studija i nastavila da studiram, dolazi Nikola i oboje prelazimo u slobodne umjetnike. Sedamdesete su zanimljiv period, društvo je postalo slobodnije. Počele su da se otvaraju privatne galerije, jednu od prvih vodila je Vida Gostuški, i nas nekoliko sa Likovne akademije mogli smo svoje radove da ponudimo privatnim galerijama. Bila je to izvanredna mogućnost da budem pored Nikole i slikam". O Cvetku Lainoviću su istoričari umjetnosti i pisci napisali brojne tekstove, kažem, umjetnici od ugleda ga smatraju najboljim evropskim slikarem jep je svoju misao kao rođeni crtač znao savršeno da izrazi linijom i bojom, zar je bilo nemoguće da dva umjetnika ostanu pod istim krovom? Zašto život i umjetnost ne mogu zajedno? „Oboje smo jake ličnosti, ali potpuno različite. Cvetko je bio mlad i ostao duhom mlad do kraja života. Imao je neku čudnu energiju čiste mladosti, večne radoznalosti. Kao i neki drugi veliki umjetnici bio je opsjednut ženama i to nije ni krio. Kad bih mu to prigovorila odgovorio bi da se time ne opterećujem. Možda je to kod njega bilo pomalo neurotično da mora da se dopadne svakoj ženi". „Ne osvrće se onaj koji je vezan za jednu zvijezdu", odgovorih Zorki Leonardovom rečenicom i nastavih da iznosim suprotan stav kao novinarka koja ga je srela nekoliko puta pred smrt. Mislim da je mislio na vas kad je napisao: „San me je sagorio". Bilo je nemoguće dosegnuti viši san od onog koji je sanjao, pretvorio ga zatim u uspomenu, da bi mu se ponovo vraćao. Pamtim riječ „kajanje" koja je zvučala kao svođenje računa aa sobom i sa svetom, izdvojenu iz zbirke „Prije molitve": „Misliti znači kajati se". Zorka za časak zastade kao da sam joj otkrila neku veliku tajnu da se svaki umetnik u težnji ka savršenstvu kocka sa najdragocjenijim. Posijle nekoliko trenutaka tišine odgovori: „Moguće je, mada iskaz „San me je sagorio" može da se odnosi i na umjetnost. Silu umjetnosti. Sa Nikolom je imao dobar odnos. Cvetko nije odlazio u crkvu ali bio je duboko pobožan u vremenu kada to drugi nisu bili. Nije mogao uveče da legne a da se ne pomoli i prekrsti, a tome ga je deda naučio. I da se pokaje ako je tokom dana nešto loše uradio. I u vojsci je imao nekog druga koji bi ga sakrio iza nekog ćebeta dok bi on izgovorio svoju molitvu". Kao mislilac o umjetnosti, rekla bih, Lainović je bio blizak ideji da umjetnost nije neutralan proces kad je napisao: „Stvaralaštvo je poigravanje sa zlom". „Umjetnost govori daleko više nego što naše oči vide" bio je uvjeren i Lubarda, a Bodler u svojoj težnji ka Lepoti koja prekoračuje granice vremena i patnje, spaja je sa užasom ponora, kad tvrdi da „moderna umjetnost ima jednu tendenciju suštinski demonsku“. „Znate, Jelice, Kinezi imaju izreku da dva čovjeka gledaju kroz isti prozor i jedan vidi zvijezde, a drugi blato i obojica su u pravu. Pitanje je samo u kom ste pravcu usmjerili pogled. Izbor postoji. Stvaralaštvo samo po sebi ne pripada čoveku, to je Božija stvar. U nekim religijama je zabranjeno slikati ljudski lik. Mislim da umjetnost odista oplemenjuje". Vaša umjetnost, Zorka, okrenuh se i odgovorih nestrpljivo, „ovi mediteranski pejzaži pored nas na kojima se pogled odmara i duša osjeća ritam svijeta i vremena, a ne „performansi" čiji autori sebe agresivno predstavljaju kao umjetnike. Zorki otkrih svoju tajnu sklonost ka bijelim primorskim kućama koje je ova umjetnica obojila melanholijom, oskudnim rastinjem, kosim zasadima maslina, plavičastim oblacima na ružičastom nebu, sjenkama drveća i čempresa koji bi da dodirnu nebo ili se oštrim vrhovima suprotstave olujama. Objašnjava: „Kamen je sam po sebi lijep. Simbol. I meni su predlagali da napravim „performans priču", s kojom se mogu zaraditi pare. Nisam, međutim, pristala da budem glumica u tuđoj pozorišnoj predstavi. Jedino što sam željela da ponudim je slika, a ne ništa. He volim njihovu borbenu poetiku. Neka žena je kupila moju sliku primorske katedrale a zatim je došla da mi kaže kad se ujutru probudi i pogleda sliku ljepši joj je dan. Neko drugi se opredijeli za neku drugu sliku. Volim da srijećem dobre ljude". Svi primorci su vezani za svjetlost malih mediteranskih gradova, te upitah našu slikarku najlepših primorskih pejzaža, u čemu je njihova tajna? „Postoji duboka mistika tih bijelih kuća, zatvorenih kapija, i kad se na časak otvore i sine neka lijepa bašta, može ce čuti, recimo, priča „ko je u nju ušao iz nje nikad nije izašao", ili nagovor „nemoj je kupiti, umro je ko god je kupio", kao da u svim kućama ne umiru ljudi. Ima nečeg tajanstvenog taj kamen ispran od kiša i pobeleo od sunca. Kad prolazite nekom gradskom ulicom i razgledate te stare kuće ne možete a da se ne zapitate šta se dešava iza tih zidova, škura, kapija? Šta je tu sad meni najzanimljivije? Da se bavim odnosom svjetlosti i sjenke". Govorim da me njene slike podsjećaju na Dučićeve stihove iz pjesme „Večernje" i atmosferu zalaska sunca, prolaznosti: „Nem na izgubljenom valu nasred vode,/prve senke noći dok rastu i brode/ a s ostrva tužno zvoni, zvoni, zvoni". Slične su simbolističke poetike? „Nisam znala, ti stihovi zaista sadrže zagonetnu misaonu dubinu. Pesnik i umetnik su to usamljeno ostrvo među ljudima. Na mojim pejzažima i u tim kućama vi ne vidite ljude. Nema buke. To je tačno taj stih, muzika, slika. Oni se osećaju, nazire se neka tajnovita priča koja mi pruža beskrajne likovne mogućnosti da je izrazim koloritom, svjetlošću i senkom". Ova umjetnica se prilikom slikanja ne drži pravila podražavanja, mimezisa, već je svojom imaginacijom potpuno promijenila izgled jedne kuće u Kotoru, unijela u nju svoju svjetlost, promijenila boju prozora i vrata u ultramarin, dodala na istom motivu na drugoj slici grm rascvjetanog ružičastog oleandera, cvijeće pred vratima, dva čempresa u dvorištu. Sve njene slike su prava svjetkovina duha. Leta. Lekcija o skromnosti, čistoti, pohvala sećanju, nekoj stazi sunčanoj kojom smo prošli. Svjetlost je apstraktna i dolazi kao istina u životu nekad sa lij eve, nekad sa desne strane, u Panteonu kroz krug prema nebu i suncu. Smije se i ostavlja me bez odgovora zašto dolazi ca leve strane i pravi sjenku, zatim dodaje da je pravo umjetnika da radi šta hoće. Pitam je kako se osećala u Rimu, gdje je predstavila svoja djela i mogla izbliza da analizira ostvarenja velikih slikara renesanse? „Leon ardoje fantastičan, ali me je Rembrant kao svjetski majstor svjetlosti najviše impresionirao. Rembrant je poznavao Karavađa i znao je koliko je važno da se nova bogata trgovačka klasa gledalaca uvuče u dramsku priču između njih i prizora na slici. Volim i Vermera i El Greka, gledala sam njegove slike u Njujorku, od svega odskače. Pravo je svakog na svoj doživljaj umjetničkog djela, zavisno od obrazovanja, inteligencije, emocija". Za časak se okrenuh na drugu stranu i primijetih da Zorka Cerović nije samo veliki pejzažista već je napravila i nekoliko izvanrednih portreta među kojima cy slika njenog brata, novinara „Vremena" Stojana Cerovića i sina Nikole, ali sam pošavši prema njenom „radnom djelu" opazila veliki portret Cvetka Lainovića, toliko „živ" da me je podsjetio na čuvenu Gogoljevu priču. Videvši moje iznenađenje jer ce izdvaja nadahnućem ca kojimje naslikan, osmehnu se i poče da objašnjava kako je nastao: „Kad me neko pita da li sam ga ja radila, odgovorim jesam i nisam. Radila sam razne portrete, negde oko 1995. godine imala sam i izložbu portreta u Hajatu, na kraju, rekoh sebi hajde i Cvetka da naslikam. On neće da pozira, stane pa ode. Požalim ce da mi ne ide od ruke, on uzme crnu četku i sa svega tri četiri poteza nacrta oči. Nešto mu se nije ni tada dopalo, uzme nož i skine sebi malo boje s nosa, takav je njegov portret i ostao". Da mi na ovaj skoro nevidljivi detalj nije skrenula pažnju u prvi mah to ne bih ni primijetila, no ne može se dovoditi u pitanje, rekoh, njen rad crnom četkom na nekoj svjetlucavoj boji okera kojom je postigla i spoljašnju i unutrašnju svjetlost lika. Nisam sličan portret vidjela. S desne strane od štafelaja srijećem setni pogled bijelog jednoroga, mistični simbol iz najboljeg srednjovekovnog romana „Varlaam i Joasaf", poznat studentima književnosti jer je inspirisao Svetog Savu da ode na Svetu Goru. Čudim ce otkud slikarki pejzaža ideja za ovu simboličnu priču? „Kod nas vrlo malo ljudi zna o religiji, hrišćanstvu. Toje priča o nama. Ima više oddvadeset godina otkad ga slikam. Jednom prilikom dođe mi drugi brat iz Pariza, Stanko Cerović ( filosof) i reče da bi želio da mu naslikam jednoroga. U pariskom muzeju „Klinji" naslikan je na tapiserijama, ograđen, moj je slobodan. Čovek koji nije slobodan ne može da se bavi umetnošću. Onda, kadje Vida Ognjenović bila ambasador u Oslu, organizuje mi izložbu na kojoj ce slika belog jednoroga odmah proda. Poslije izvjesnog vremena dobijem pismo neke Šveđanke ca molbom da joj naslikam jednoroga, i pošaljem joj sliku. A kod nas devedeset procenata ljudi ne zna šta je jednorog nego me pitaju „Kakav je ovo konj sa nečim"? Ne ide se sa gomilom nigdje". Inorog je zaboravljena priča o evropskom čoveku i Bogu rekoh ja. Zorka ima i slike prekrasnih konja u galopu, bele i riđe, boje terakote, sa malo crvene, zelene. Veli da je njen i Cvetkov sin Nikola nastavio da se bavi umetnošću, završio je studije u Firenci, ali kad dođe za sad više voli da izađe sa društvom nego da razmišlja o izložbi u Beogradu. Svjetlost i nostalgija su pejzaži Zorke Cerović razmišljam prelazeći pogledom od jedne do druge slike. Jedno platno, negde skriveno sa strane, na koje mi skreće pažnju: carstvo poezije. Brijeg oslikan bojama zalazećeg sunca blago se spušta prema moru nepoznatom, gradu. Na njegovoj obali sa sličnim starinskim kamenim kućama iza čijih ograda se mogu vidjeti masline, čempresi i stabla pomorandži. Podzidan je na više mjesta da morske bure ne odnesu ono malo zemlje na kojoj su nepoznate ruke posadile povrće. Topao vazduh miriše na ljekovito bilje, lovor, ruzmarin, limun, majčinu dušicu. Jedna linija ljubičaste lavande izvila se prema nebu. Bijela kuća na vrhu brda, sama i topla kao ptica na dlanu, koju su gradili neki blagorodni ljudi vraća posmatrača radosti djetinjstva kad je sve bilo čisto kao priroda ovog pejzaža što sjećanjem opominje da ne treba napuštati stara gnijezda. Dobro reče antički mudrac: „Do najdragocjenijih dobara dolazimo zanosom ukoliko nam se on daje kao Božiji poklon“. Jelica Roćenović

Sobe i apartmani

Privatni smještaj na budvanskoj rivijeri od soba, apartmana, kuća za odmor do luksuznih vila. Rezervišite smještaj direktno sa vlasnikom.

Hoteli

Pronadjite apartman u hotelu u blizini mora, sobu sa pogledom na more, luksuzni apartman ili samo jeftini hotel na budvanskoj rivijeri.


Specijalne ponude i paketi 2012

Budva Online - Budva, Crna Gora

Egzotični pejzaži ne moraju uvijek biti daleki i nepristupačni. U srcu Jadranske obale Crne Gore čeka Vas Budva i Vaš odmor za pamćenje može da počne. Ovaj portal je stvoren da Vas upozna sa turističkom ponudom budvanske rivijere. Saznajte više o lokalnim atrakcijama, destinacijama, mogućnostima za ljetovanje, hotelima, privatnom smjestaju, specijalnim ponudama...
Budva.com želi Vam ugodan boravak na budvanskoj rivijeri!

Budva.com Events



Budva.com je jedan od najboljih sajtova za online smeštaj i rezervacije u Crnoj Gori još od 1999. godine.

 

Budva.com vam nudi veliki izbor smestaja na Budvanska rivijera Crna Gora. Pronadjite i rezervisite hotel ili privatni smestaj Budva na pjenu od mora: Budva, Becici, Rafailovici, Przno, Maestral, Sveti Stefan, Petrovac... Naci cete najbolju cenu za sezonu 2012!

 

Close