ENG | MNE

 
Nalazite se ovdje: Naslovna >> Vijesti

Vijesti

30-01-2023

Bajka o Avali - Vrata kroz koja je turizam ušao u Budvu

Nekadašnji radniko hotela Avala i tadašnji prvi školovanim poslastičarem, uz kako naglašava, kolegu Sveta Tatara, Ljubo Marković, prisjetio se kako je kazao "pionira budvanskg turizma" i vremena "zlatnog doba" turizma.

On se sa sjetom prisjeća dana provedenih u Avali, samog njenog izgleda i duha koji je tada bio prisutan ne samo u hotelu već i u staroj Budvi.

"Grand hotel Avala, svečano je otvoren 1939. godine. Za predratnu malu Budvu, Avala je bila pravi događaj, sa svečanim otvoranjem Avale, koja je bila hotel bez premca na crnogorskoj obali, konačno je osvijetljen i Stari grad koji do tada nije imao osvijetljenje" kaže Marković.

On dodaje i to da je osvjetljenje bilo i jedan od uslova za izgradnju hotela, pored izgradnje vodovoda, izgradnje pristupnog puta do hotela, i izgradnje javnog toaleta.

Nakon pet godina prikupljanja papira i sređivanja procesa početka izgradnje hotela, 1937. Avala počinje da se gradi

Osnivač Avale Radomir Stojić, u Budvu je došao još 1933. godine i na mjestu gdje je kasnije izgrađen hotel Avala, zatiče veliku praznu poljanu, a na pitanje kome zemljište priprada, od prijatelja dobija odgovor da pripada bogatom mještaaninu koji tu vjerovatno ništa neće graditi.

Ipak, Stojić je uspio da se nagodi za zemljište i tako je kupljen plac na kome se nalazi hotel Avala. U pregovorima sa arhitektom shvata da je zemljište nedovoljno veliko, te dokupljuje zemlju i počinje se sa radovima.

"Nakon zemljišta u pitanje se dovela obala, koja je bila vlasništvo pomorstva, koje se nalazilo u Splitu, a bila je vlasništvo kraljevine Jugoslavije, no ipak, dobija saglasnost za korištenje obale u trajanju od 99 godiuna uz godišnju naknadu" priča Marković.

Avala je svečano otvorena 16.jula 1939. godine, a glavni gosti bili su Beograđani


Radomir Stojić po struci apotekar organozovao je "Akcionarsko Društvo prijatelja Budve" u Breogradu, Pragu i Parizu.

"Akcionari iz Budve bili su braća Rajković i oni su kasnije odigrali veliku ulogu u spasavnju hotela usred buktanja rata.
Posllije rata u hotel prvi ulaze Italijani i Njemci. Njemci unose jedan dio ekspoloziva koji su braća Rajković vješto i spretno uspjeli da iznesu na svojim leđima i bace u more i tako je hotel spašen", priča Marković.

Hotel je jedno vrijeme služio i kao partizanska bolnica, a nedugo zatim, on je i nacionalizovan i postaje društvena svojina, a on kao vlasnik apotekar Radomir Stojić u svoj hotel prvi put dolazi 17 godina poslije rata, kada ga niko ne prepoznaje, niko ne zna i ne sluti da je on pravi vlasnik Avale.

"Stojić je kasnije rekao da nikada ništa od Avale nije htio da uzme za sebe, da je htio da turizam u Budvu uđe na velika vrata, da hotel Avala bude znak raspoznavanja Budve i da ono što su Terazije za Beograd, Avala bude za Budvu", priča nekadašnji radnik hotela Avala, Ljubo Marković.

On je postao član tog kolektiva kada je kao stipendista upućen na školovanje 1968. godine u ugostiteljsko poslastičarski centar u Dubrovniku, za obuku za poslastičara, kada uz kolegu Steva Tatara postaje jedini školovani poslastičar tadašnje Budve.

Foto: Hotel Avala 60-tih godina

Ljubo je u hotelu Avala radio 30 godina

Sadašnja i ondašnja Avala su, kako ističe, "nebo i zemlja"

"Stara Avala je građena sa bračkim kamenom, koji je brodom stizao sa Brača za izgradnju hpotela, sala je bila visoka sedam metara, stakleni zid predvajao je salu i terasu, a večera je trajala od sedam do devet kada bi konobari svečanim odijelima služili goste, a muzika svirala uživo", prisjeća se naš sagovornik.


Foto: Budvanostalgičari/ispod Avaline terace 1960., iz filma "Bolje je umeti"

U devet sati se izlazilo na terasu gdje je muzika svirala do 11, nakon čega se išlo daljje u noćni provod u bar koji se nalazio u suterenu hotela.

Naš sagovornik kaže da je svjedočio visokoj profesionalnosti, te da je onda u Budvu dolazila drugačija klijentela, drugačiji gosti za koje su najraznovrsnija jela pripremali profesionalni kuvari, pravi majstori sa dvorova kraljevine Jugoslavije.

Za vrijeme školovanja, na praksi u Avali, obučavani su učili od kuvara i poslstičara, koji su služili na dvoru Maršala Tita.
A to je kako dodaje, bilo psoebno i neponovljivo iskustvo.

Kafana kod Iva i Šljiva

Kafana se nalazila u sklopu Avale i bila je omiljeno mjesto Budvana, za druženje i čašicu, ali sama kafana je posebna priča

Avala je bila centar ne samo budvanskog nego i crnogorskog zbivanja. U njoj su održavna mnogobrojna takmičenja, a čest gost je bio i Maršal Tito.

"Hotel Avala izgradio je sva kasnija preduzeća i hotele na Slovenskoj plaži: Adriatik, Internacional, Slaviju, Plažu.., a kasnije i hotele u Bečićima i svi ti hoteli bili su u sastavu ugostiteljskog preduzeća "Avala Budva", prisjeća se Marković.

Kako je naglasio sa sjetom, stara Avala nije imala premca i nije joj bilo egala u takmičenju po ljepoti, pionir budvanskog ugostiteljstva kojeg za davnu prošlost danas veže još jedino ime...Hotel Avala

D.P.