ENG | MNE

 
Nalazite se ovdje: Naslovna >> Vijesti

Vijesti

10-09-2019

Luka Vučković: Humanost je ljudska obaveza

Danas vam donosimo priču koju ovaj grad ne smije da zaboravi, priču o Lukinom plivanju do humanosti za malog Vanju i priču koja nas je podjestila koliko zapravo srce ima Budva.

Luka je uz pomoć svoje prijateljice, a naše koleginice Dušice Vugdelić organizovao maraton u cilju prikupljanja sredstava za dječaka Vanju Jovanovića, plan je bio da se ide obalom kako bi se prikupipilo što više novčanih sredstava, a ta brojka je nadmašila 11.000 eura, Luka kaže da je fasciniran činjenicom koliko su ljudi bili odlučni da pomognu i koliko je u njima bilo empatije za Vanju i porodicu Jovanović.

"Ovaj projekat je pokazatelj koliko samo zapravo solidarni u ovom vremenu otuđenosti i koliko zapravo zajedno možemo da pomognemo" kazao je Luka za portal RTV Budva.

Luka je član plivačkog društva "Stari grad" čiji je trener Luka Zenović koji je uz Vučkovića bio još od njegovih plivačkih početaka na bazenu kod Pizane.

"Nama primorcima je plivanje u krvi, mi ovdje rano počnemo da plivamo, a ja sam uz to generelno veliki ljubitelj sporta, što je i dovelo do ideje da plivam maraton. Plivanje i otvoreno more su moja velika ljubav, kao i prioroda iz svega toga je i proizišla ideja da se organizuje humanitarni maraton, ove godine plivali su i Petara Antonioli i Dejan Pribilović, a iduće godine nadam se da će ovo plivanje u cilju humanosti biti i masovnije" kazao je Luka.

Vučković dodaje i to da treba pokrenuti i okupiti što više ljudi u ovoj humanitarno sportskoj ideji koja će kako se nada postati tradiiconalna.

"Meni je ovo bio treći maraton, a Dejanu i Petru prvi, i moram da ih pohvalim jer njihova volja i izdržljivost svakako su za pohvalu" ističe Luka.

Zahvalnost kako je kazao svakako duguje i Televiziji Budva kao i Sportskom klubu, jer da bi neki projekat uspio iza njega treba da stoji tim ljudi, a uz takvu pratnju i podršku kako je kazao ostaje još "samo" otplivati do cilja.

"Ja sam pet mjeseci godišnje u moru, i pripremam se na taj način svakodnevno, međutim maratonska pravila su stroga, ulazi se u vodu sa plaže, odmah počinje odbrojavanje, a na samom cilju morate da se uspravite, ako se ne uspravite nakon plivanja nema stopiranja vremena i maraton se smatra nezavršenim, poenta je da se stigne na cilj bez ozbiljnih fizičkih oštećenja, a upravo to ispravljanje na cilju govori o vašem stanju nakon tolikog plivanja" kazao je Luka.

Na maratonu su obvezni kapa za plivanje, naočare za vodu i šorts za plivanje do koljena. Maratonska pravila su stroga pa tako, u toku plivanja nema dodirivanja broda niti ikakvog fizičkog kontakta sa pratnjom na brodu, oni mogu učesniku da dobace vodu. vitamine ili suplemente ali bez dodirivanja.

"Dok plivam kroz glavu mi prolazi, porodica za koju plivam, u ovom slučaju mali Vanja, naravnorazmišljam i o svojoj najvećoj podršci, a to su moja supruga i ćerkica kao i sam cilj. Tokom plivanja ispred sebe sve vrijeme vidim cilj " kaže Luka.

Luka ističe da kod petostanog plivanja morate obmanuti sopstvenu podsvijest jer vas umor savladava, a vrijeme prolazi sve sporije, morate da se sjedinite sa morem i prirodom i da osluškujete i more i sunce i valove i vjetar. Svoj fokus morate usmjeriti na podršku koja je tu zbog vas i na cilj, zbog kojeg ste vi tu.

"Plivanje maratona je zaista poseban osjećaj na koji čovjek mora da se pripremi i fizički i psihički, jer već poslije deset kilometara plivanja tijelo počinje da boli, bol se prvo javi u ramenima, zatim leđima, stomaku i listovima, tu se javljaju i grčevi u listovima, gdje uvijek morate biti spremni i znati kako da reagujete i spriječite ih. Obavezno je prisustvo medicinskog osoblja, mene je pratilo osoblje iz Kliničkog centr Crne Gore sa aparaturom za reanimaciju, medicinske provjere stanja učesnika maratona rade se i prije i poslije maratona, obavezna je i pratnja farmaceuta koji pozanje materiju i suplemente potrebne za ovaj podvig" kazao nam je Vučković.

Plovnoj jedinici Budva bio je prijavljen maraton iz bezbjedonosnih razloga i oni su na žalost morali da reaguju već kod Slovenske plaže, gdje maraton nije mogao da se odvija nesmetano zbog pomorskog saobraćaja koji nije bio pod kontrolom, međutim uz pomoć plovne jedinice uspjeli su da prevaziđu spornu dionicu.

"Na dan maaratona duvao je jak Maestral, što je bila otežavajuća okolnost, ali i to je čar mora, borba sa njim. Osim toga vrijeme je bilo idelano, maraton je isplivan ispod pet sati uz pratnju brojnih sugrađana koje ovom prilikom pozdravljam, a naroćito ljude sa Pržna, odakle je maraton i krenuo" rekao je Luka.

Ljudi su pokazali veliku humanost iako nijesu bili radi da stanu pre kamere, već su nova cradije donosili na cilj, i predavali ga direktno porodici Jovanović.

"Na Pločama nas je dočekao gradonnačelnik Bato Carević koji je u ime Opštine Budva i u svoje lično ime donirao novac, i pokazao se kao veliki domaćin" istakao je.

Po završetku maratona na Pločama uz zagralj supruge i ćerke Luku su savladale emocije i bilo je potrebno nekih pola sata da sabere utiske i udahne duboko prije nego izađe na obalu među ljude koji su ga dočekali iz usklike i aplauze.

Ovo plivanje kako Vučković kaže emoitivno ga je savladavalo, kada je uvidio prikljpljeni novac, reakcije porodice , tim ljudi koji bio uz njega, i sve one koji su volonterski bili prisutni.
Ona namje kazao i to da je dirljivo koliko su se svi ljudi zbližili ovim zajedničkim gestom i da je ovo je projekat koji je bio veoma uspješan i koji je zaista svima otvorio srca.

"Ljudi su mi prilazili i govorili kako su uplatili novac za Vanju i to su zaista trenuci kada vam krenu suze na oči ,o slavi uopšte ne razmišljam, niti se vodim time da sam ja ili bilo ko od nas učinio nešto spektakularno, ili posebno...Ja nijesam nikakav supermen, niti je iko od nas...Ali ipak svi možemo pomoći i doprinijeti i to je jako važno, humanost kao ljudska obaveza, a ne karta do slave, tako da ponavljam ja nijesam supermen, ali ovo društvo to može postati" kazao je ovaj humani Budvanin.



Luka kaže i to da mu je plivanje hobi, a sport život, to je sastavni dio njegovog života i želja mu je da ovo plivanje postane tradiicionalno i da se prikupi što više novca za one kojima je potrebno, a cilj mu je da otpliva 20 km, razlika je kaže između ovog što je otplivao i onoga što želi da otpliva samo tri kilometra, ali on dodaje da ta tri kilometra čine veliku razliku za onoga ko pliva moraton.

"Želja u pravcu karijere svakako mi je da prepilivam Gibraltar i dobra stvar kod plivanja je što čovjek sa njim može da se bavi cijelog života, najstariji čovjek koji je preplivao La Manš ima 71 godinu tako da polako...Ima vremena" kroz osmijeh nam je kazao.

Luka porodicu Jovanović zna kao sugrađane i malom Vanji želi što brže i uspješnije ozdravljernje i ističe da ovo nije njegovo djelo već djelo cijelog tima i da ovakvi projekti mogu biti uspješni samo kada smo svi zajedno...Kada smo svi za jednog.

Lukin prijatelj i kondicioni trener iz Novog Sada, kaže da je Luka ispoštovao sva pravila maratona tačno i precizno i da je bio jako zadovoljan što je imao čast i privilegiju da prisustvuje ovom maratonu kao Vučkovićeva pratnja.

Treneri Vlado Labudović i Bojan Merdović iz Budve takođe su zaduženi za Lukinu fizičku spremnost.

Luka, Dejan i Petar su otplivali ovaj maraton sa roze kapicama na glavi, a roza boja u sportu simboliše borbu protiv karcionoma dojke.

Luka nam je u razgovoru otkrio i to da su u jednom trenutku trema i pritisak zbog medijskih najava i očekivanja zamalo nadjačali njegovu fizičku spremnost.

"Sve je počelo dan ranije, organizacija, doček, uplaćivanje donacija, sve me je to sustiglo i plašeći se možda nekog neuspjeha na dan plivanja negdje na Slovenskoj plaži kroz glavu mi je prošlo da odsutanem.. Od udara vjetra osjećao sam jak bol u ramenu, i to me je ometalo i fizički i psihički..Međutim uz malu pauzu i suplemente, nastavio sam plivanje" priča Luka.



On kaže da je ovo plivanje bilo zahtjevno i dosta komplikovano, ali da je uz pravu pratnju i pravi tim sve lakše.

Za najemotivniji trenutak, ipak, kako Luka kaže, zaslužna su djeca koja su ga na Pločama čekala sa transparentima "Luka hvala ti" i "Kad porastem biću kao Luka".

"To je nevjerovatn osjećaj i nešto najljepše što čovjek može da doživi takvu ljubav i poštovanje od onih na kojima ova zemlja i ovaj grad ostaju" zaključio je Luka.

Ovo je priča o humanosti rođenoj u samom srcu našeg grada, priča o tome kako su Vanja i Luka ujedinili cijelu Budvu, priča o tome koliko je teško plivati do humanosti i koliko se na tom cilju i tronu od uspjeha i ljubavi sva težina pređenog puta brzo zaboravi i kako je na samom cilju važno ustati, dići ruke i reći: "Uspio sam" ili u Lukinom slučaju "Upsjeli smo" jer kako kaže, ovo nije zasluga pojednica već tima, ovo je bilo "Svi za jednog".

I možda je Luka u pravu, možda on nije supermen i niko od nas to nije, ali možda je dobro i hrabro srce samo za sebe superheroj modernog doba...I zato ruku na srce, jer niko od nas nije supermen, ali svi možemo da imamo super moći, onda kada otvorimo srce.

Neka humanost bude ljudska obaveza, neka Budva bude sigurna Luka za svu našu djecu, za sve naše ljude.


Reklame