ENG | MNE

 
Nalazite se ovdje: Naslovna >> Vijesti

Vijesti

03-08-2019

„Krvave svadbe“ Federika Garsije Lorke, u režiji Igora Vuka Torbice na sceni između crkava

Večeras, na sceni između crkava, sa početkom u 21 čas, biće izvedena predstava „Krvave svadbe“ Federika Garsije Lorke, u režiji Igora Vuka Torbice. Predstava je prošlogodišnja koprodukcija JU „Grad teatar“ iz Budve i Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada.

Predstava „Krvave svadbe“ nastavila je svoj pozorišni život i na scenama regiona. Na 23.

Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu, Milica Grujičić je dobila nagradu „Ardalion“, za najbolju žensku ulogu u „Krvavim svadbama“. Predstava je izvedena i u Herceg Novom, u organizaciji JUK Herceg festa, povodom obilježavanja 50. Praznika mimoze. Na MIT festivalu u Kraljevskom pozorištu „ Zetski dom“ na Cetinju, publika je nakon glasanja izabrala „Krvave svadbe“ za najbolju predstavu.

Predstava je izvedena i pred slovenačkom publikom, na 26. Primorskom poletnom festivalu u Kopru. U riječi reditelja za premijerno izvođenje Krvavih svadbi, Torbica je obrazložio svoj izbor ovoga teksta: „Htio sam odmah da pronađem tekst zbog kojeg bi me mnogi na prvom mjestu upitali – nama rediteljima veoma dobro znano pitanje – Šta ćeš sa tim danas?. Već sam imao i spreman odgovor, da mene zanima to danas, da, ako svakoj stvari koju činimo moramo naći i trenutno uzemljenje i utemeljenje u
neposrednom sad i ovdje, onda k vragu sa cjelokupnom umjetnošću.

Htio sam pozvati ljude da na trenutak prestanu da misle iz sopstvenog pakla subjektiviteta. Da puste znanje i da osjete. Da nekom drugom centru, a ne onom cerebralnom, dozvole da primi jedno djelo. Da umire buku svojih misli i da prije svega slušaju i osjete. Lorka je bio moj prvi izbor, ne samo zbog neospornog mjesta u cjelokupnoj evropskoj i svjetskoj pjesničkoj tradiciji, nego i stoga što je jedan od rijetkih autora koji je uspio prenijeti svoj pjesnički jezik u teatarske okvire, istovremeno se opirući tome da se povinuje zakonima tradicionalnog dramskog sklopa, sukoba, fabularnog razvoja i značenja. Sem toga, na prostorima naše nekadašnje zajedničke zemlje, Lorka je dugo zapostavljan na pozorišnim scenama. Na tim našim geografskim prostorima zapravo je zauvijek ostalo neotkriveno, ili bar ne u potpunosti otkriveno, ono što se naziva novom španskom poezijom. Paradoksalno, jer mogli bismo primijetiti da je toliko toga
zajedničkog u motivima naših dvaju poetskih i jezičkih nasljeđa.

Nije tek slučaj ni koincidencija to što je, recimo, nadrealizam tako brzo – nakon što je izrastao iz glasova mahom španskih autora – našao svoj trenutan odgovor i kod autora jugoslovesnkih naroda. Lorka je, u tom pogledu, za mene bio autor sa kojim bismo, i bez pravog predznanja publike, mogli ostvariti podsvjesne asocijacije i dijaloge kroz predstavu. Uostalom, on je u svojoj poetici pomirio ono što se na našim prostorima, sva je prilika, nikad neće pomiriti. Kao ni jedan autor pre njega, Lorka je objedinio, u jednakoj mjeri i snazi, tri poetska, autorska, i, rekao bih, ideološka plana: umjetničke tradicije, narodnog i ličnog“.

Režiju predstave je uradio Igor Vuk Torbica, scenograf je Branko Hojnik, kostimograf Jelisaveta Tatić Čuturilo, kompozitor Vladimir Pejković. U predstavi igraju: Varja Đukić, Milica Grujičić, Ivana Mrvaljević, Pavle Popović, Branka Stanić, Vukašin Ranđelović, Miroslav Fabri, Draginja Voganjac, Maja Stojanović, Dušan Vukašinović, Filip Đuretić i Nenad Pećinar.

Predstava je na programskom repertoaru i 4. avgusta na sceni između crkava, sa početkom u 21č.
Reklame