ENG | MNE

 
Nalazite se ovdje: Naslovna >> Vijesti

Vijesti

04-05-2019

INTERVJU Damjan Danilović: Zadovoljan sam svojom karijerom

U kapici ‘’Budve’’ protiv hercegnovskog ‘’Jadrana’’, posljednje subote u aprilu 2019., Damjan Danilović odigrao je oproštajni meč u uspješnoj karijeri koja je trajala više od dvadeset godina.

Danilović je rođen u Kotoru 01. aprila 1982. U našoj zemlji nastupao je za: ‘’Primorac’’, ‘’Budvu’’ i ‘’Jadran’’. Kada su inostrani angažmani u pitanju, bio je član francuskog ‘’Marseja’’ i italijanskih klubova: ‘’Akvakjare’’, ‘’Ortiđe’’ i ‘’Nuoto Katanije’’.

U intervjuu za ‘’Radio Budvu’’, govorio je o prvim koracima u vaterpolu, evropskom zlatu u Malagi i golu koji je tog 13. jula 2008. postigao za našu selekciju u finalu protiv Srbije, kao i trenerskim planovima za budućnost.


Sa oproštajne utakmice
(izvor: fejsbuk stranica VK ‘’Budva’’)


Posljednji meč u karijeri odigrao si protiv ‘’Jadrana’’ 27. aprila na bazenu ‘’Dragan Trifunović’’ . Kakav je sada utisak o toj večeri?

Malo su me stigle i emocije i sve. Bilo je lijepo, u svakom slučaju. Poslednji meč se možda nije krunisao pobjedom, ali dali smo sve od sebe da pariramo ekipi ‘’Jadrana’’ u te tri utakmice. Morao bih se zahvaliti vaterpolo klubu ‘’Budva’’ na cijeloj ovoj sezoni, na prelijepim uspomenama koje će ostati, plaketi koju sam dobio. Zahvalio bih se i mojim saigračima. I od njih sam dobio jedan poklon to su: štoperica, pištaljka i tabla. Oni znaju da moja karijera ostaje u vaterpolu i da se okrećem trenerskom poslu.

Da se osvrnemo na prve seniorske korake. Sve je počelo u kotorskom ‘’Primorcu’’. Tamo si za A tim debitovao sa 15 godina. Da li se sjećaš debitantskog nastupa u kapici ‘’Primorca’’?

‘’Primorac’’ je moj matični klub. Počeo sam sa devet godina da igram vaterpolo i u ‘’Primorcu’’ bio do 23. godine. Kroz maglu se sjećam i tih početaka, pogotovo mlađih kategorija i mog prvog trenera Zorana Maslovara. On je nas nekoliko i uveo u prvu ekipu, onako golobrade sa 15 godina. Prvu šansu smo dobili baš protiv tadašnje ‘’Budvanske Rivijere’’ , sastavljene od vrhunskih igrača. Bila je to kratka, ali slatka minutaža. Iskoristili smo svoje šanse i već sljedeće godine dobili zapaženu ulogu u prvoj ekipi.

Najveći uspjeh dolazi 2008. godine. U pitanju je Evropsko prvenstvo u Malagi na kojem si igrao za reprezentaciju Crne Gore. Osvojili ste zlatnu medalju.

2008. je stvarno nezaboravna godina, a ja bih se osvrnuo i par godina nazad. 2006. Crna Gora se osamostalila i bukvalno smo krenuli od nule. Vaterpolo savez je tu stvarno imao veliki udio da okupi reprezentaciju koja će parirati u tom trenutku neprikosnovenoj Mađarskoj, Hrvatskoj, Srbiji… Ispostavilo se kao dobro, prošli smo kvalifikacione turnire za Malagu i Olimpijadu u Pekingu koji su bili jako zahtjevni. Onda je došla Malaga, prvo Evropsko prvenstvo za Crnu Goru krunisano zlatom. Samo lijepe i najljepše uspomene me vežu za Malagu.


Gol u Malagi 2008.
(izvor: www.waterpolo.camp)


Kakav je bio osjećaj prilikom postignutog gola za 5:4 protiv Srbije u finalu Evropskog prvenstva? To je bila akcija u kojoj su učestvovali i braća Janović i Predrag Jokić. Nikola ti je na kraju dodao loptu i ti si iskosa postigao jedan zaista efektan pogodak koji je bio i lijep za oko.

Bio je lijep za oko, a bio je i jako značajan u tom trenutku, jer je to bilo prvo vođstvo naše reprezentacije u finalu. Kasnije smo primili još jedan gol, ušli u produžetke i Nikola Vukčević je postigao posljednji pogodak. Iskreno, kad ste u bazenu mislite samo na utakmicu, fokusirani ste i nema puno emocija. One dolaze tek na kraju, kad se popnete na postolje, dobijete zlatnu medalju, otpjevate svoju himnu. Tek tada naviru emocije.

Kada su strani angažmani u pitanju nastupao si za francuski ‘’Marsej’’ i nekoliko italijanskih klubova. Koliko si zadovoljan učinkom koji si postigao u inostranstvu?

Jako sam zadovoljan svojom karijerom. Desilo se da su dva moja bivša kluba igrala finale Evrokupa ove godine. To su hercegnovski ‘’Jadran’’ i ‘’Marsej’’. A u polufinalu je učestvovala i ‘’Ortiđa’’ za koju sam nastupao tri godine. Tako da, jedna bogata karijera. Bio sam pet godina u Italiji. Poslije ‘’Budve’’ sam 2012. pošao u ‘’Akvakijaru’’ i sa njom ušao u prve četiri ekipe u Italiji. Sa ‘’Marsejom’’ sam osvojio prvenstvo i Kup. Tada mi je saigrač bio Mlađan Janović, drug iz reprezentacije i ‘’Primorca’’. Trener nam je bio Petar Kovačević, naš veliki prijatelj, Kotoranin, koji je dugo radio u ‘’Marseju’’ i, siguran sam, stvarao ekipu koja je ove godine uzela Evrokup.

U Crnoj Gori si nastupao za ‘’Primorac’’, ‘’Budvu’’ i ‘’Jadran’’.

Za ‘’Jadran’’ sam nastupao dvije godine. Sa njima sam osvojio dva Kupa i jedno prvenstvo Srbije i Crne Gore. Osvrnuo bih se na jednu utakmicu sa ‘’Jadranom’’. To je bio meč protiv ‘’Posilipa’’ za ulazak na Fajnal-for Lige šampiona u Dubrovniku. Nismo imali sreće da prođemo dalje i uđemo u samu završnicu. Ali, dvije lijepe sezone u ‘’Jadranu’’. Dosta sam igrački i ljudski napredovao u tom klubu. Posle ‘’Jadrana’’ je došao ‘’Marsej’’, posle ‘’Marseja’’ Italija. Zatim povratak u ‘’Budvu’’, četiri prelijepe godine. Osvajanje titule i Kupa, igranje Fajnal- fora u Rimu 2011. godine. Lijepe uspomene.

Ispostavilo se da si i posljednju sezonu proveo u ‘’Budvi’’. Osvojili ste A2 Regionalnu ligu i plasirali se u A1, došli do finala domaćeg prvenstva i Kupa. Kako vidiš sezonu i kako vidiš budućnost ekipe iz našeg grada?

Jako uspješna sezona za ovaj mladi tim. Prije početka, nekako smo se svi potajno nadali povratku ‘’Budve’’ u vrh regionalnog vaterpola, ali to tada nije bio imperativ jer su okosnicu ekipe činili naši mladi reprezentativci, koji su osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu, i nekoliko nas starijih. Ostvarili smo veliki uspjeh ulaskom u A1 ligu, jer je u drugoj ligi bila izuzetno jaka konkurencija. Tu su bili riječko ‘’Primorje’’, ‘’Solaris’’ iz Šibenika, ‘’Radnički’’ iz Kragujevca… Naporno je bilo, smjenjivali smo se u toku sezone dosta na toj prvoj poziciji koja je vodila direktno u A1. Uz veliko angažovanje uprave kluba, naših trenera Draga Pejakovića i Aleksandra Aleksića koi su zaista iznijeli ovu sezonu, kao i cijele ekipe koja je dala maksimum odigrali smo i finale Lige i Kupa. To je isto značajno napomenuti. Pobijedili smo ‘’Primorac’’ koji na papiru ima bolju ekipu od nas. Međutim, momci su izgarali u bazenu i napravili veliki podvig. Moram se vratiti na početak sezone i mlade igrače koji su dali veliki doprinos. Ima dosta da se radi sa njima, oni su sigurno na pravom putu, samo moraju da rade i slušaju i siguran sam da će da izrastu u velike igrače.


Montenegro Water Polo Camp 2018.
(izvor: www.waterpolo.camp)

Ostaješ u vaterpolu kao trener, a ovog ljeta očekuje nas drugi Montenegro Water Polo Camp koji si, u Tivtu, pokrenuo sa našim reprezentativcem Vjekoslavom Paskovićem.

Jeste, ovo će biti druga sezona. Vjekoslav i ja smo to pokrenuli prošle godine. Bilo je stvarno prelijepo. To je internacionalni kamp. Povezujemo djecu iz zemlje i inostranstva. Ovom prilikom bih rekao da radimo i ove godine dvije sedmice: od 22. do 28. jula i od 5. do 11. avgusta.

Kako vidiš trenutno stanje u crnogorskom vaterpolu? Mnogi se žale na probleme koji postoje u samim klubovima, probleme sa zatvorenim bazenima. Već nekoliko godina se govori o krizi, da treba nešto da se promijeni. Šta treba uraditi i kakva je budućnost našeg vaterpola?

Sigurno da u crnogorskim klubovima ima kako finansijskih, tako i problema sa infrastrukturom. Svjedoci smo da ‘’Primorac’’ kao šampion Evrope nema svoj bazen možda više od dvije godine. ‘’Jadran’’ je finale Eurokupa igrao u Nikšiću, jer nisu imali uslove za to na njihovom bazenu. Prolazimo kroz krizu, ali siguran sam da će i to da prođe. Bilo je kriza i u prošlosti, međutim naš vaterpolo je uvijek davao i uvijek će davati vrhunske igrače, jer je ovo talentovano područje. Imamo i dobre trenere, naravno, koji usmjeravaju i obučavaju igrače za velike stvari. Tako da, što se tiče kadra, siguran sam da je to u redu. A nadam se da će ostalo vremenom da se riješi. Što prije to bolje. Da ne bi naši mladi perspektivni igrači tako rano odlazili u inostranstvo.

Da li imaš poruku za vaterpoliste koji su na početku karijere, a žele da se profesionalno i uspješno bave ovim sportom?

Poručio bih sigurno da prvo moraju da vole sport i da uživaju u igri. Poslije će sve doći radom i upornošću.

Milan Stanišić





Reklame